Upravljanje virtuelnim okruženjem Microsoft System Center Virtual Machine Manager 2008

System Center Virtual Machine Manager 2008 (u daljem tekstu ćemo ga zbog dužine naziva označavati kao SCVMM 2008) nije proizvod koji je neophodan da bi se moglo upravljati virtualnim mašinama. Konzola koju donosi Hyper-V role u Windows Serveru 2008, odnosno ona koju ima Virtual Server 2005, za mnoge će administratore biti sasvim dovoljne. No, za ona okruženja koja imaju mnogo virtualnih mašina, mnogo fizičkih hostova na kojima se “vrte“ virtualne mašine, te potrebu za čestim deploymentom novih virtualnih mašina (bilo za test ili za produkciju), SCVMM 2008 će biti sasvim sigurno nezamjenjiv proizvod. Opcije koje donosi, kao ekstenziju funkcionalnosti klasičnog Hyper-V management interfejsa, svakome ko se ozbiljno bavi virtualizacijom bit će iznimno zanimljive i korisne.

Na početku odmah treba raščistiti šta je osnovna namjena ovog proizvoda. Iako se iz naziva može zaključiti da mu je prvenstvena namjena upravljanje virtualnim mašinama, to nije sasvim tačno. SCVMM 2008 upravlja virtualnim okruženjima, ali ne samo mašinama, nego i fizičkim računarima na kojima se one nalaze, te omogućava izuzetno centralizovanu i fleksibilnu administraciju cijelog okruženja, a s druge strane i samim korisnicima virtualnih mašina daje mogućnost njihove kontrolisane upotrebe i administracije. I mada ova definicija može na prvi pogled djelovati zbunjujuće, SCVMM 2008 je upravo to – a kada ga jednom probate, mnoge stvari postaju jasnije.

Krenimo prvo od onoga što nam treba da bi se SCVMM mogao koristiti. Ovaj proizvod radi isključivo na Windows Serveru 2008, i to na njegovoj 64-bitnoj verziji. Neophodno je da Server bude u Active Directory domeni. Da bi se instalirao, na njemu mora postojati instaliran PowerShell feature, a za neke opcije (Self-Service portal) potrebne su i određene IIS 7.0 komponente. Ako će se sve komponente SCVMM-a hostirati na jednom mjestu (serveru), onda je potrebno instalirati i Hyper-V role.

Što se tiče sistemskih zahtjeva, SCVMM je nemilosrdan. Za ugodan rad ne bi trebalo računati sa manje od 4 GB RAM memorije, dok će tek u vrlo jednostavnim okruženjima nekako moći raditi i sa 2 GB. Preporučen je i procesor brzine barem 2,4 GHz, te barem 40 GB slobodnog prostora na disku. Da bi imao punu funkcionalnost, SCVMM 2008 je potrebno instalirati zajedno za System Center Operations Managerom 2007, te punom verzijom SQL Servera 2005 ili 2008. Može i bez ova dva proizvoda, no tada neće biti moguće koristiti neke napredne metode monitoringa, kao ni Performance and Resource Optimization (PRO) opcija, o kojoj ćemo govoriti nešto kasnije. Na kraju, neophodan je i Windows Automated Installation Kit.

Da bi SCVMM 2008 funkcionisao, potrebno je instalirati bar dvije njegove osnovne komponente – VMM server i administrativnu konzolu. Konzola može biti instalirana i na računar koji nema Windows Server 2008 (recimo na Windows Visti). Treća komponenta (Self-service portal) nije neophodna, ali može biti izrazito korisna (i o njoj nešto kasnije).
Tokom instalacije, bit će dodane sve komponente koje eventualno nedostaju (poput Power Shella, SQL Server Express Edition...), što ne važi za Hyper-V i IIS, koji se moraju instalirati ručno.
Pogledajmo sada šta je srž SCVMM 2008, odnosno koje novosti donosi u odnosu na prethodnu verziju istog proizvoda.

Puna podrška za Windows Server 2008 i Hyper-V
Pored toga što je namijenjen prvenstveno Hyper-V baziranim platformama, SCVMM 2008 podržava i neke dodatne funkcionalnosti Windows Servera 2008, poput Failover Clusteringa, preko kojeg postiže visoku dostupnost virtualnih okruženja. Sve potencijale koje ima Hyper-V, SCVMM iskorištava, i osim toga donosi znatno više funkcionalnih i sigurnosnih opcija nego klasična Hyper-V konzola.

Podrška za ne-Microsoft platforme
Po prvi put, Microsoft donosi rješenje koje omogućava upravljanje virtualnim okruženjima koja pripadaju konkurenciji. Kako je na ovom polju VMware jedina ozbiljna konkurencija, tako SCVMM 2008 može administrirati hostove i virtualne mašina sa VMware Infrastructure 3 platforme. Pored toga, omogućena je i direktna konverzija virtualnih mašina sa VMware platformi u virtualne mašine na Hyper-V platformi, što će uvelike olakšati migracijske procese, ako se ne odlučite za koegzistenciju obje platforme.

P2V i V2V konverzije
Obzirom da se mnogi tek u zadnje vrijeme odlučuju za migraciju na virtualne platforme, konverzija postojećih fizičkih računara u virtualne svakako je više nego korisna opcija. P2V (Physical-to-Virtual) je zapravo proces u kojem se fizički računar prvo skenira u smislu hardverske konfiguracije, te se na osnovu toga gradi jednaka ili približno jednaka virtualna konfiguracija hardvera na strani SCVMM-a. Potom se vrši priprema hard diska (ili diskova), te se pokreće proces kreiranja image fajla koji reprezentuje sadržaj fizičkih hard diskova.

Ovaj proces može se odvijati online, dok operativni sistem radi, ili u offline režimu, korištenjem Windows PE okruženja. Na kraju procesa, image fajl se konvertuje u vhd, čime se dobija virtualni hard disk (ili diskovi), koji se potom uvezuju sa hardverskom konfiguracijom virtualne mašine kreiranom na početku. Time proces završava i ostaje jedino da se odluči koji fizički host će da pokreće tako kreiranu virtualnu mašinu. Orijentacije radi, treba reći da cijeli proces konverzije traje 20-30 minuta za recimo prosječnu instalaciju Windows Servera 2003.

Ono o čemu ovdje treba voditi računa su ograničenja ovog vida konverzije, budući da nisu svi OS-ovi podržani kao kandidati za P2V konverziju. Tako, na primjer, nije moguće konvertovati Windows Server 2003 ili Windows XP, ukoliko su u 64-bitnoj izvedbi, što može biti prilično nezgodno u praksi. Ipak, sâm ovaj proces može uštedjeti dosta vremena pri migriranju na virtualno okruženje. Sasvim je automatizovan, budući da se na fizički računar koji se konvertuje prvo instalira SCVMM agent, koji uradi većinu ostalog posla sa klijentske strane.

Što se tiče V2V (Virtual-to-Virtual) konverzija, tu su stvari jednostavnije. Radi se o konvertovanju virtualnih mašina kreiranih na drugim virtualizacijskim platformama u mašine koje su namijenjene za Hyper-V okruženje. Najčešće će to biti sa mašinama kreiranim u Virtual Server ili VMWare okruženju, i ta konverzija je u potpunosti podržana.

Self-Service Portal
Ova mogućnost funkcija je opcionalna i instalira se posebno. No, iako nije obavezna, topla preporuka je da je probate. Radi se o tehnologiji koja omogućava kontrolisano korištenje virtualnih mašina kroz web intefejs. Imate li, na primjer, u kompaniji odjel za razvoj softvera koji virtualne mašine koristi za testiranje, možete im “iznajmiti“ dio resursa sa servera koji inače hostira virtualno okruženje (odnosno na kojem se “vrte” virtualne mašine).

Kreiranjem odgovarajućih templatea za virtualne mašine, self-service portal korisnicima možete precizno specificirati količinu resursa koju mogu zauzeti sa servera, kao i tip virtualnih mašina koje mogu da koriste ili kreiraju, te da li ih mogu trajno zadržati na serveru ili ne. Na primjer, možete odrediti da određena grupa korisnika može kreirati samo virtualne mašine koje pokreću Windows Vistu, te da im mogu dodijeliti maksimalno 2 GB RAM-a i 20 GB HDD prostora. Drugoj grupi, recimo, možete dozvoliti samo da koristi već kreirane mašine, ali bez izmjena.

Self service korisnicima (koji su zapravo accounti iz AD-a) možete dodjeljivati i tzv. Pointe, odnosno mjere koje direktno koreliraju sa resursima koje im želite dati na raspolaganje (npr. korisnik koji ima pet pointa može pokrenuti samo one virtualne mašine koje “vrijede“ pet ili manje pointa). Korisničke grupe mogu i da dijele pointe koji su dodijeljeni grupi, čime se sprječava prekomjerno pokretanje i kreiranje virtualnih mašina.
Sve se izvodi kroz web interfejs, tako da instaliranje bilo kakve virtualizacijske platforme na korisničkoj strani nije potrebno. U svakom slučaju, izrazito korisno, ako imate potrebe za ovakvom funkcijom.

Intelligent Placement
Tehnologija kojoj naziv možda na prvi pogled nije sasvim jasan, služi da pomogne pri donošenju odluka o tome gdje koja virtualna mašina treba da se smjesti. Suština Intelligent Placementa je da posmatra i analizira hostove, te na osnovu zauzetih, odnosno slobodnih resursa koje locira, rangira tog hosta na listi za smještaj novih virtualnih mašina.

U zavisnosti od kriterija kojeg odaberemo kao primarne (optimizacija ili maksimizacija resursa), hostovi će biti rangirani na listi, a prilikom kreiranja nove virtualne mašine, ona služi da se odredi koji je host trenutno najpogodniji da je hostira. S druge strane, Intelligent Placement pomaže u kombinaciji sa Failover Clustering funkcijom da odredi koliko koji node u clusteru može primiti virtualnih mašina u failover scenariju.

Performance and Resource Optimization (PRO)
Ova tehnologija predstavlja jednu od perjanica SCVMM-a 2008. Radi se o mogućnosti proaktivnog i detaljnog monitoringa cijelog jednog virtualnog okruženja, te automatskog djelovanja u slučaju otkrivanja određenih pojava. Da bi PRO radio, potrebno je imati instaliran System Center Operations Manager 2007, te sa njim odgovarajuće Management packove, što malo poskupljuje i komplikuje cijelu stvar, pa se korištenje ove tehnologije preporučuje za ona okruženja gdje cilj opravdava uloženi administrativni trud i novac.

PRO se bazira na tzv. “PRO tips“ savjetima koji se pojavljuju čim se u okruženju kojim upravlja SCVMM 2008 pojavi neko odstupanje od normalnog ponašanja (npr. izrazit pad performansi, otkazivanje hardvera, i sl.). PRO tips će u tom slučaju identifikovati problem, te predložiti odgovarajuće rješenje koje u tom momentu može sistemu vratiti koliko-toliko normalan rad.

Administrator to može da prihvati, čime će se automatski izvršiti čitav niz postupaka u pokušaju saniranja problema. Moguće je konfigurisati i automatsku implementaciju PRO tips preporuka, čime cio sistem dodatno dobiva na dinamičnosti, te djelomično postaje “self-healing“. PRO tips preporuke je dobro barem u početku ručno odobravati, kako bi se vidjelo šta one zapravo rade.

SCVMM Library
Slobodno se može reći da je Library srce SCVMM sistema. Radi se o SQL-baziranom skladištu svih podataka i resursa potrebnih za kreiranje, korištenje i upravljanje virtualnim mašinama, ma gdje da se one nalazile. Da bi ovo bilo jasnije, navedimo neke primjere sadržaja Librarya: vhd fajlovi diskova koje koristimo kao template za brzi deployment novih mašina, zatim su tu prekreirane hardverske konfiguracije za određene namjene, iso fajlovi za instalaciju operativnih sistema i aplikacija, answer/unattended fajlovi, same virtualne mašine itd.

Suština Librarya je da centralizira sve resurse potrebne u jednom virtualnom okruženju, te da maksimalno ubrza deployment/provisioning novih virtualnih mašina. Library je lako pretraživati, kao i koristiti. Može se locirati na posebnom serveru, i pametno ga je staviti na mjesto koje ima puno disk prostora na raspolaganju, te gdje je brzina čitanja podataka za diska velika.

SCVMM 2008 je definitivno proizvod u usponu. Dok je verzija 2007 prošla dosta nezapaženo na tržištu, nova će definitivno biti puno više korištena, jer je sa Hyper-V tehnologijom Microsoft konačno ozbiljno ušao na tržište virtualizacije. Razmišljate li o migraciji na Hyper-V (u bilo kojoj varijanti), te imate mrežu u kojoj više od dva hosta “vrte” virtualne mašine u produkciji, svakako trebate razmisliti o SCVMM-u.