Autentifikacija pomoću osmijeha LemonScreen 1.3

Ne tako davno smo se divili tehnologijama u SF filmovima, kada je glavnim likovima nekakva mašina “skenirala“ lice, te na osnovu toga vršila prepoznavanje i autentifikaciju. Danas je to svakodnevnica, barem u razvijenom svijetu. Prekretnica u biometriji – automatizovanoj metodi utvrđivanja identiteta neke osobe na osnovu fizioloških karakteristika napravljena je nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine u SAD.

Da krenemo redom. Pojam “autentifikacija“ predstavlja još jedan od preuzetih “info izraza“, koji se odomaćio u BiH, a predstavlja proces provjere da li je netko ili nešto autentično. Može se reći da je to provjera identiteta neke osobe, originalnost nekog djela, itd. U informatičkom kontekstu, autentifikacija se izvodi kroz sistem logiranja, gdje se od korisnika informacijsko-komunikacijskih tehnologija obično zahtijeva unos korisničkog imena i šifre, na osnovu kojih mu se onda dozvoljava ili odbija pristup.

U samom procesu autentifikacije na sistem, najslabija karika je, pokušajte pogoditi – sâm korisnik. Lozinke (passwordi) su vremenom postajali zamorni, korisnici su ih teško pamtili, a kako bi si olakšali, obično su koristili kombinacije svoga imena i prezimena, datuma rođenja, registracijske oznake automobila, imena djece itd. Kako vremenom raste broj servisa koje korisnik upotrebljava na intranetu ili Internetu, a svaki od njih ponovo zahtijeva autentifikaciju, ovo donosi još jednu dimenziju u problem sa password policy pravilima, te korisnik, naravno, upotrebljava isti password za više (čitaj: sve) servise.

Potencijalnom zlonamjerniku uz pomoć mašte, socijalnog inžinjeringa, softvera za crackovanje i brute-force razbijanje passowrda uopšte nije teško preuzeti kontrolu nad eventualnim servisom, računarom ili cijelim informacionim sistemom naivnog korisnika.

Zbog potrebe za većim nivoom sigurnosti pri autentifikaciji nastala je biometrija, metoda koja od nas samih pravi šifre i passworde – one koji se teže “probijaju“, te nas oslobađa bremena pamćenja mnogobrojnih passworda koji su se u najboljoj kombinaciji sastojali od VELIKIH/malih slova, brojeva, znakova....

Nakon autentifikacije pomoću otiska prsta (usput budi rečeno, koja datira još od najranije historije, a još u 19. vijeku se koristila za identifikaciju), u biometriji je korišteno još mnogo metoda. Prepoznavanje glasa je npr. biometrijska metoda, gdje je matematički algoritam pomoću visine, tonaliteta, ritma i frekvencije određivao TRUE/FALSE. Sistem je korišten, ali ne u ozbiljne svrhe, jer je imao veoma nizak stupanj pouzdanosti.
Raspored vena i geometrija ruke su također jedna od mogućih metoda u biometriji, koja se najčešće koristi u kombinaciji sa nekom drugom metodom. Mitsubishi u Japanu je već postavo čitače vena – proizvod Fujitsu Siemensa, koji funkcionira bez kontakta. Dlan ruke se postavi na skener, ali bez dodira – na svega nekoliko cm iznad skenera. Primjena je nađena i na bravama koje se automatski otvaraju približavanjem dlana ruke i na oružju koje ne može opaliti bez kontakta sa rukom vlasnika.

Skeniranje oka je metoda autentifikacije koja se koristi na mjestima gdje je potreban veoma visok stepen sigurnosti – vojne baze, banke itd. Skenira se mrežnjača (retina) i dužica (iris). Metoda se koristi ne samo za autentifkaciju, nego i za identifikaciju.

Tema ovoga članka definitivno nisu sve ove biometrijske metode, ali će se svakako naći u jednom od narednih brojeva magazina INFO, jer se i u BiH sve “glasnije i ozbiljnije“ govori o uvođenju ovih metoda, npr. biometrijski pasoši kao uvjet za ukidanje viza BH građanima kako bi nesmetano putovali u inozemstvo.
U nastavku ćemo pisati o prepoznavanju lica, te softveru za autentifikaciju koji koristi ovu metodu, a koji je 100% besplatan, te je dostupan i nama običnim smrtnicima.

Sistemi za prepoznavanje lica
Kao što smo već spomenuli, 11. septembar je natjerao SAD i razvijeni svijet da naprave pomake u biometriji i standarde podignu na još viši nivo.
Facial recognition je tehnologija koja služi za prepoznavanje i identifikaciju osoba na osnovu skeniranog lica, te tipičnih 80-tak tačaka koje određuju njegove karakteristike. Funkcionira tako da se skenira lice i onda tako dobijena slika upoređuje sa slikom (slikama) iz baze podataka. Sistem je prvenstveno razvijen i namijenjen za bezbjednost i najčešće se koristi na aerodromima, a može se kombinirati i sa drugim biometrijskim metodama.
Kamere se obično montiraju na javnim mjestima, spomenutim aerodromima, većim trgovačkim centrima, odnosno mjestima gdje je neophodan visok stupanj sigurnosti. Velika Britanija prednjači po broju postavljenih kamera u svijetu, koje su jednostavno “posijane“ svukuda, a čak je i jedan cijeli dio Londona sav pokriven kamerama i ovim sistemom.
Sa stanovišta sigurnosti jako dobro, međutim, ovdje se već javlja problem povrede prava na privatnost – pozdrav BigBrotheru.
Softver za Facial Recognition funkcionira tako što se sve vrti oko nekoliko algoritama koji se razvijaju već nekoliko godina. Najpoznatiji je svakako fisherface, eigenface , te dynamic link matching. Tehnologija svakim danom sve više preuzima primat u odnosu na ostale biometrijske metode, a mogućnosti primjene su ogromne, od ugradnje na aerodrome, stadione, velike trgove, tržne centre, bankomate, banke itd. U korist masovne primjene ide i podatak da su baze podataka fotografija ogromne i da ih već imamo.

LemonScreen
LemonScreen je softver koji visoko sofisticirane tehnologije spušta na nivo korisnika računara. Namijenjen je autentifikaciji prilikom pristupa računaru pomoću skeniranja lica. Za tu svrhu se koristi web kamera – da, bilo kakva web kamerica, pa čak i ona najslabije rezolucije. Softver, koji je trenutno u 1.3 verziji, a koji je ranije razvijan pod imenom BananaScreen (baš su se zalijepili za voće, op.ur.), započet je kao projekat grupe studenata koji su ga razvijali kao screensaver, što u samoj biti on i jeste. Prema najavama autora, u bližoj budućnosti (septembar 2008.), pored trenutne verzije LockScreen, trebalo bi da se pojavi i verzija LemonScreen Login, koja će nuditi logiranje na računar putem skeniranja lica, odnosno integraciju u Windowse. Da bi se mogao legalno skinuti i koristiti, potrebno je samo registrirati se na sajtu autora (link na kraju teksta), te putem e-maila dobiti link za download.

Softver je težak 1,84 MB, a sama instalacija je trivijalna. Nakon tih nekoliko koraka potrebno je još napraviti “scan“ lica, odnosno uraditi njegov model, kako bi se scan sa kamere imao sa čime uporediti. Nakon toga, ostaje da upišemo glavni (master) password, ukoliko se desi da nas softver “zamijeni sa nekim drugim“, ili nas ne prepozna, da ga možemo otključati ručno. Potom se definira vrijeme za koje će se računar automatski zaključati ukoliko nema aktivnosti na njemu (screensaver), a isto je moguće uraditi i u opcijama programa, odnosno kombinacijom tipki Alt+L.

Program sam testirao sa Genius USB kamerom koju sam platio 20-tak KM, te integrisanom kamerom u Asus laptopu, na Windows XP i Vista Bussiness OS-ovima. LemonScreen je svoj posao uradio bez većih problema. Probao sam čak i verziju sa i bez naočala, sve je prošlo “glat“ – LemonScreen me je prepoznao bez problema. Jedini problem se može javiti prilikom slabijeg osvjetljenja, ili ako je prejak snop svjetla koji pada na kameru.

LemonScreen nije ozbiljna biometrijska metoda, niti se može koristiti u ozbiljne svrhe, gdje je potreban visak nivo sigurnosti. Sa Ctrl+Alt+Delete možemo “zaobići“ ovaj način autentifikacije, “ubiti“ proces koji pokreće LemonScreen i otključati kompjuter.

Ovo je obični LOCK/UNLOCK computer program, bolje reći zabavan screensaver, koji običnom korisniku može biti koristan. Ukoliko radite u zajedničkom okruženju, te često koristite zaključavanje ekrana jer morate nakratko napustiti radno mjesto, LemonScreen nije loše rješenje. Čim se vratite i sjednete za stol, i uhvati vas crveni kvadrat LemonScreena, računar se otključava.

Ohrabruju najave autora nove verzije aplikacije, koja bi mogla biti integrirana u Windows i služiti kao Login servis, gdje bi se logiranje na operativni sistem moglo vršiti autentifikacijom provjere biometrije lica, ali tek treba da vidimo kako će to izgledati.

Bilo kako bilo, ukoliko imate PC ili laptop, te bilo kakvu kameru, topla preporuka je da isprobate ovaj zanimljivi softver.