D-Link DGL-4300 i DGL-4100

Odmah na početku da kažemo da je razlika između ova dva uređaja samo u bežičnim mogućnostima. DGL-4300 ima podršku za takav vid komunikacije, dok je DGL-4100 identičan uređaj bez bežičnih mogućnosti. Zbog toga ćemo opisivati karakteristike samo DGL-4300 modela.

DGL-4300 je crne boje koja nije uobičajena za D-Link opremu, a vjerovatno je izabrana da bi se uređaj vizuelno razlikovao od ostale opreme. Veličina najviše odgovara dimenzijama VHS kasete. Kako je ovo uređaj namijenjen gamer-ima, pazilo se na izgled, pa su signalne diode u plavoj boji, što je u kombinaciji sa crnim kućištem vrlo efektna kombinacija. Na zadnjoj strani se nalaze četiri Gigabit Ethernet porta, jedan WAN port (10/100, odnosno Fast Ethernet za ADSL i kablovski modem), reset taster, priključak za vanjsko napajanje, te standardni konektor za antenu (RP-SMA). Svi mrežni portovi, uključujući i WAN, su autosensing, što znači da se automatski prilagođavaju parametrima mreže na koju su spojeni (brzina, MDI/MDI-X itd.). Srce uređaja čini 250 MHz procesor, pa s obzirom na samo četiri LAN porta, ovaj router neće biti usko grlo mreže.

Administracija se obavlja putem web interfejsa, ali je default adresa postavljena na nezgodnu adresu 192.168.0.1. Ovo je uobičajena adresa mrežnog router-a, pa vam se može desiti da prilikom priključenja ovog uređaja na mrežu na kojoj već postoji router izazovete konflikt sa IP adresama (kao što se desilo nama). Web interfejs je urađen sjajno, možemo reći da je ovo jedan od najboljih koje smo vidjeli! Nemojte se samo uplašiti mnoštva opcija koje je moguće podesiti. Srećom, odmah na početku su na raspolaganju dva wizard-a kojima možete podesiti Internet konekciju (ADSL ili kablovska) uz pomoć podataka vašeg ISP-a, te parametre bežične mreže (samo DGL-4300) sa naglaskom na sigurnost. Podržani su WEP i WPA protokoli zaštite bežičnih mreža i možete biti sigurni da će vas hakeri sa laptopima koji kruže po komšiluku (!?) ostaviti na miru.

Za miran san od hakera koji bi vas mogli napasti sa Interneta brine se Statefull Packet Inspector (SPI) firewall koji u kombinaciji sa NAT rutiranjem obavlja odličan posao zaštite vaš (male gaming) mreže. Kako je ovo ipak “gaming router” neke funkcije firewall-a se drugačije zovu da bi se prilagodile glavnoj ulozi uređaja. Pod tim prije svega podrazumijevamo tri načina na koji je moguće forward-ovanje portova: Virtual server (pojedinačni portovi), Special Applications (tzv. trigerovani portovi) i Gaming (ne-trigerovani portovi). Zanimljiva je i mogućnost postavljanja dijelova dana ili sedmice kada su određene port forwarding funkcije aktivne.

Ako se već sada počinjete češkati po glavi i razmišljati o tome kako vi nikada nećete moći podesiti ovaj “jednostavni” uređaj, nemojte se brinuti. Postoji već gomila predefinisanih pravila za mnoge upotrebe – od klasičnih mrežnih servisa poput HTTP-a, FTP-a ili POP3-a, preko najčešće korištenih aplikacija kao što su torrent klijenti, ICQ ili drugi IM-ovi, pa sve do prave gomile popularnih mrežnih igara. Podržani su WOW, Warcraft 3, BattleField, CounterStrike, Quake, Unreal Tournament, Steam igre, Medal of Honour – da spomenemo samo najpopularnije mrežne igre kod nas.

Ako spadate u napredne korisnike, onda znajte da je moguće postaviti i DMZ (napredni korisnici znaju šta to znači), zatim definisati access liste, ali imajte na umu da je podržana samo whitelist-a, tako da u trenutku kada uključite ovu opciju, sav saobraćaj je blokiran. Web filter je moguće napuniti sa 100 domena, pa će brižni roditelji biti zadovoljni, slično kao i džangrizavi šefovi (koji ionako nikada ne bi kupili gaming router). I na kraju, pored ukucavanja statičnih route-a, postoji MAC adress filter ako ne vjerujete nikome i nije vam problem popisivati MAC adrese mrežnih kartica.
Ovako složen firewall bi bez detaljnih log izvještaja bio nepotpun, pa su se D-Link inžinjeri potrudili i na ovom planu. Moguće je logove dobiti i na mail, i to po zahtjevu, kada se napune ili na osnovu nekog vašeg vremenskog programiranja.

Glavna karakteristika ovog uređaja ipak nije firewall nego GameFuel, tehnologija koja prioritetizuje mrežni saobraćaj. Ovo je ustvari nešto modifikovani QoS (Quality of Service) servise. Stvar je u tome da se GameFuel brine o podacima koji idu od vaše mreže prema Internetu (dakle upload), a ne o saobraćaju koji dolazi sa Interneta na vašu mrežu (download), što je obično zadatak QoS-a. Svima je poznato da paketi usluga ISP-ova nude mnogostruko veće brzine download-a, između ostalog i zato što ovakvi “kućni” linkovi i nisu predviđeni za pružanje serverskih usluga sa kojih bi se skidali podaci. Ovo je sasvim u redu, ali se problem javlja kod online igranja kod kojeg količina podataka u upload-u nije velika i značajna, ali je jako značajan response time (gamer-i upotrebljavaju termin lag). E, upravo ovde uskače GameFuel koji se brine da response time bude što je moguće manji, te da igrač pravovremeno dobiva i šalje podatke prema game serveru. Svi koji su bar jednom probali da se igraju na Internetu znaju koliko je frustrirajuće kada ne možete ostvariti svoje namjere zbog kašnjenja mreže (drugim riječima – kad non-stop ginete jer akcija na ekranu kasni).

GameFuel se može uključiti da radi automatsku klasifikaciju saobraćaja (Automatic Classification), ali ako imate dovoljno znanja, možete i sami podesiti pravila po kojima će se prioritetizirati određeni mrežni saobraćaj. U teoriji ovo zvuči izvrsno, pa smo jedva čekali da isprobamo i na djelu. Jednostavno smo uključili nešto veći download (da traje tokom čitavog igranja), a zatim pokrenuli stari dobri Call of Duty. Nakon mjerenja laga sa i bez uključenog GameFuel-a na Active Session statusnoj stranici došli smo do rezultata koji su zadovoljavajući. Prosječno mrežno kašnjenje bez GameFuel-a je iznosilo 520ms, dok je sa uključenim GameFuel-om prosječno iznosilo 320ms. Pri tom smo tokom igre sa uobičajenog pretposljednjeg mjesta skočili za dva-tri mjesta više! (E, da mi je to vidjeti! op.ur.igara).

Ako kojim slučajem i niste gamer (sram vas bilo), da znate da i vi možete imati koristi od GameFuel-a. Tipičan slučaj kada je response time vrlo bitan je korištenje VoIP aplikacija tipa Skype i video konferencija. Naravno, on ne može uticati na ISP i njihovu konekciju sa natprovajderom, pa u nekim slučajevima njegova pomoć neće biti primjetna.

Moramo priznati da smo na početku bili veoma skeptični prema mogućnostima koje su DGL-4300 i DGL-4100 reklamirali na svojim kutijama i D-Link web sajtu, ali smo ostali prijatno iznenađeni. Pored GameFuel-a, oba uređaja nude i Gigabit Ethernet, te prilično dobar firewall. U slučaju modela 4300 tu je i 802.11g wireless mreža, tako da se zaista radi o uređajima koju mogu zadovoljiti sve potrebe manjih mreža kakve se mogu naći u kućama ili manjih radnim okruženjima.