Obrada fotografija Adobe Photoshop CS4 Extended

Otkako su grafički procesori postali programabilni, govorka se o mogućnosti izvršavanja “običnih“ programa na njima, a nakon predstavljanja Nvidia CUDA platforme (opširnije u prošlom broju), koncept je doživio svoj medijski vrhunac: GPGPU (General Purpose computing on GPU) je postao vruća tema informatičkih krugova. Koncept zvuči privlačno za mnoge koji imaju grafičke kartice – a imaju ih mnogi – jer zašto ovaj moćni (i skupi) hardver koristiti samo za prikaz igara?! Nakon druženja sa Photoshopom CS4, možemo reći da bi GPGPU mogao postati jedan od pravaca razvoja budućih aplikacija.

Ovu ćemo recenziju zato početi baš od ove, najbitnije novosti u novoj verziji. Nakon instalacije i registracije, Photoshop će prijaviti da sada može koristiti grafičku karticu za unaprijeđen prikaz dokumenta tokom rada i ubrzavanje još nekih funkcija. U slučaju da prepozna grafičku karticu, GPU akceleracija će biti automatski uključena, u suprotnom korisnik to mora ručno uraditi u Performance dijelu Preferences prozora.

Nvidia je zvučno propratila izdavanje nove CS4 verzije programa, dodatno promovišući CUDA-u, pa je prva pomisao svakog korisnika AMD/ATI grafičke kartice da li će GPU ubrzavanje raditi na njihovim karticama? Odgovor je veliko DA, jer je Adobe, iako su na razvoju surađivali sa Nvidia inžinjerima, izabrao standardizirani pristup, pa je podrška izvedena pomoću OpenGL API-ja (Application Programming Interface). Stoga, može se koristiti bilo koja grafička kartica sa OpenGL 2.0 podrškom, koja je Shader Model 3.0 kompatibilna. Adobe nije sebi mogao dozvoliti da zauzme stranu i na hladnom ostavi
vlasnike AMD kartica, što samo potvrđuje potrebu za standardizacijom GPGPU seta funkcija.
GPU ubrzavanje je uvedeno prilikom prikaza fotografije sa kojom se radi, čime je obezbijeđeno da se prikaz što manje osvježava, a i kada se to dešava, prilično je brz. Također, korištenje GPU-a je omogućilo fine “mekane” animacije prilikom zumiranja i odzumiravanja fotke, te tokom kretanja po njoj, što rad čini tečnijim i udobnijim iskustvom. S obzirom da se praktično radi sa slikom koja se prikazuje u 3D prostoru posredstvom OpenGL-a, te se za njenu pohranu koristi grafička memorija, veličina slike ne utiče na tečnost prikaza – ovu mogućnost smo testirali sa fotografijom od 500 MB i zumiranje je i dalje bilo jednako glatko kao i kada je slika kudikamo manja!

Osim prikaza slika, omogućeno je brzinsko zumiranje držanjem tipke H, čime dolazi do privremenog odzumiravanja, kako bi se mogao promijeniti fokus. Također, vlasnici tableta će obožavati rotiranje kanvasa na kojem se radi, što također ubrzava GPU. Primijetno je i da je prikaz dosta precizniji, ivice slike su fino zaglađene, a samo pri nekim uglovima rotiranja primjetna je zrnatost. U svakom slučaju, uvođenje ovakvog prikaza sigurno je pun pogodak.

Pohranjivanje slike sa kojom se radi u memoriju grafičke kartice znači i da trebate imati model sa dovoljno iste. Adobe preporučuje najmanje 256 MB, a od korištene rezolucije zavisi koliko prozora sa fotkama će moći biti prikazano u GPU-ubrzanom OpenGL modu. U našem slučaju, na 30-inčnom monitoru, obaviješteni smo da su to četiri dokumenta, ostali će biti “obični“.

Upozoravamo vas da sa GPU ubrzavanjem može biti i problema. Na primjer, na nekoliko testnih mašina primijetili smo drugačiji kvalitet animacije, na Visti sa ATI Radeon 2600XT karticom animacija je bila više stepenasta nego na Windows XP mašinama, što se u nekom slučaju može popraviti instalacijom novije verzije grafičkog drajvera. Na zvaničnom sajtu objavljeno je i dosta poznatih problema, pa će Adobe vjerovatno ubrzo izdati neki patch ili fix za njihovo popravljanje.
Pored ovog, najočiglednijeg noviteta kada je korištenje GPU-a u pitanju, koji će imati daleko najveći odraz na rad u programu, Photoshop CS4 koristi GPU i za ubrzavanje nekih funkcija, te za prikaz pojedinih efekata, kao što su meke sjene i slično. Također, cijela plejada novih 3D transformacija i komandi, o kojima ćemo u nastavku detaljnije, prikazuje se pomoću GPU-a, iako se i dalje osjenčavanje izračunava na glavnom procesoru.

GPGPU koncept ima ogroman potencijal, te imamo osjećaj da je ovo što smo vidjeli – iako je impresivno – samo početak.

Carevo novo ruho
CS4 verzija je prekretnica u razvoju ovog nezamjenjivog alata, ne samo po prethodno opisanim ubrzanjima. Ovo je prva verzija koja, osim u postojećim “tematskim“ verzijama (“obična“, Extended i Lightroom), može da se kupi i u 64-bitnoj verziji. Koliko je to bitno, nije ni potrebno naglašavati, jer sada je konačno Photoshop moguće pokrenuti na 64-bitnom OS-u na mašini sa velikom količinom memorije (8 i više GB), kako bi se izbjeglo korištenje diska za privremenu pohranu dijelova fotografije na kojoj se radi na spori hard disk. Sa dovoljno memorije, čije su cijene danas vrlo niske, moglo bi se potpuno izbjeći korištenje diska i tako ubrzati rad. Verzija koju smo testirali je 32-bitna, tako da o ovoj mogućnosti za sada ne možemo puno reći.

Sa nekoliko prošlih verzija Adobe nije omanuo kada je u pitanju razvoj Photoshopa. “Zlatna” formula se sastojala od uvođenja nekoliko “strateških“ noviteta nastalih u mozgovima unutar kuće, poput već opisanih, te gomile sitnih ispravki koje bi došle sa komentarima ogromne zajednice korisnika ovog programa, što je najbolji način da se program što bolje tweakuje prema potrebama i željama onih koji ga koriste. Ni ovaj put (pobjednička) taktika nije mijenjana, a nije da je bilo potrebe za tim.

Prvo što se primjećuje je novi interfejs koji zbog trake u vrhu izgleda potpuno drugačije u odnosu na prošlu verziju. U radu i nije tako. Traka je potpuno zamijenila klasični Title bar i predstavlja njegovu fuziju sa Menu barom, a naseljena je i serijom često korištenih komandi, poput upravljanja prozorima, načinom prikaza, izborom radne okoline i sl., čime se uštedjelo na prostoru. Dokumenti se prikazuju u odvojenim tabovima, što je odlično rješenje koje konačno uklanja mrske minimizirane prozore.

Način funkcionisanja dockera je ostao isti, zbog čega ćete se već nakon par minuta provedenih u programu osjećati kao na poznatom terenu. Vizuelno su dorađeni i osjetno se brže iscrtavaju na ekranu, što se prenosi na cjelokupan interfejs. Nema više ni trenutka čekanja, jednostavno se sve instantno “lijepi” za ekran, bez ružne odgode u prikazu menija. Iako nam je, iskreno, počelo ići na živce što svaka nova verzija Adobe alata donosi novi interfejs, ovu promjenu ćete brzo prihvatiti, a nadamo se da je Adobe konačno dostigao visoki cilj prostorno ekonomičnog interfejsa koji je pri tom i dovoljno brz i fleksibilan. U ovakvoj aplikaciji to nije nimalo lako postići.

Isti interfejs sada dijele i sve ostale aplikacije iz paketa, što stvara jedinstvenu radnu okolinu i olakšava njihovu međusobnu saradnju, jednu od glavnih premisa Creative Suite koncepta.

Photoshop u 3D-u, drugi put
Još u prošloj verziji, Adobe je zacrtao novi pravac razvoja svoje najvažnije aplikacije – 3D i video. Tada nam se to učinilo kao nepotreban iskorak (vjerujemo da je malo ko iskoristio ograničen set 3D mogućnosti iz prošle verzije), no sa vremenskim odmakom između dvije verzije, moramo priznati da je to dobra strategija. 3D dizajn se sve više demistificira i sa zagušenjem grafičkog dizajna postaje čest bijeg dizajnera od stereotipa modernog dizajna.

Set 3D funkcija u novom Photoshopu je nanovo osmišljen, sada sa 3D akceleracijom u srcu. Količina alatki je proširena, pa je u programu moguće uraditi mnogo više od importovanja 3D objekta iz nekog 3D programa i njihovog okretanja u prostoru. 3D funkcije (koje se dobijaju samo sa Extended verzijom) su smještene u istoimeni meni, dok su funkcije rotiranja objekta i pomjeranja pogleda oko njega dodate na traku s alatima.

CS4 donosi nekolicinu komandi kojima se postojeća slika prebacuje u 3D prostor, gdje se dalje može njome manipulisati. Korisnik je dobio kontrolu nad kamerama, svjetlima, načinom mapiranja tekstura i – vrlo važno – slikanja direktno po objektu, što je riješeno relativno intuitivno. Suština je da je novi set 3D funkcija kudikamo iskoristiviji i upotrebljiviji, no ovaj put mu se na putu korištenja priječi prilična zahtjevnost. To, naravno, zavisi od veličine slike s kojom radite, no i sa manjim slikama, bilo koja promjena 3D scene zahtijeva dosta čekanja i na najjačim mašinama. Finalno renderisanje je posebno zahtjevno, i zna potrajati i po više desetina minuta, uz nepredvidive rezultate.

Žao nam je što je tako, no teško da će ko uz ovakve performanse koristiti Photoshop za 3D rad. Ipak, ne može se poreći korisnost 3D funkcija za povremeno ubacivanje nekog 3D objekta u kompoziciju, posebno za samostalne dizajnere koji nemaju mogućnost da sarađuju sa 3D umjetnicima, kao oni koji rade u timskom okruženju dizajnerskog i arhitektonskog studija.

Sitnice i krupnice
Bitna novost u novom interfejsu je Adjustments paleta. Još otprije, Photoshop je dobio mogućnost apliciranja mnogih filtera i funkcija za nedestruktivno dotjerivanje tonskih vrijednosti. Stvar se zove Adjustments Layers i do sada nije bila implementirana dovoljno straightforward, tako da su mnogi zanemarivali ovu izuzetno korisnu osobinu programa. Sa novom paletom, korištenje layera za podešavanje je izvučeno u prvi plan, te olakšava eksperimentisanje: ako nekim apliciranim efektom niste zadovoljni, jednostavno ga obrišete ili mu promijenite parametre, čak i nakon što na njega dodate nove promjene.

Maske su također dobile svoju paletu, te su sada aktivne, odnosno on-the-fly je moguće mijenjati providnost (iz nepoznatog razloga nazvano Density) ili zamućenost ivica (Feather). Izuzetno korisno. Komanda za kropovanje dorađena je tako da se okviru može transformisati perspektiva, čime se automatski transformiše izrezani dio fotografije. Na primjer, ako imate neki objekat, poput ulaznih vrata ili slike na zidu u perspektivi, izrezivanjem praćenjem te perspektive i pokretanjem Crop funkcije, dobićete ispravljena vrata ili sliku na finalnoj obrezanoj fotografiji.

Adobe je uveo i funkciju za inteligentno skaliranje fotki. Recimo, dešava se da neke fotke trebate stanjiti ili raširiti da bi se uklopile u grafički prelom ili format, ali tako da se zadrži kvalitet samo nekih objekata na njima (obično oni u prvom planu). Novi Content-Aware algoritam radi upravo to: prilikom razvlačenja/sabijanja fotke, možete odrediti procenat uticaja algoritma, program će uraditi ostalo. Istina, ne uvijek najbolje. Stvar dosta dobro radi sa pravilnim geometrijskim tijelima, ali ne i tijelima ljudi, pogotovo ako sadrže linije koje nisu horizontalne ili vertikalne.

Objekti koji se žele sačuvati se mogu snimiti u obliku maske i tako zaštititi tokom transformacije, ali ni tada to ne garantuje da neće doći do njihove distorzije sa vidljivim ružnim artefaktima. Također, ako se pretjera sa razvlačenjem fotke, na vidjelo će izaći ponavljajuća pozadina kojom će program pokušati prekriti povećani broj piksela.

Skupinu sitnica koje će vjerovatno najviše obradovati stalne korisnike programa predvodi prikaz izabranog dijela fotografije prilikom korištenja Clone i Healing Brush alatki, pa više nije potrebno nagađati gdje treba kliknuti. Njihove veličine sada se mogu on-the-fly mijenjati, a prilikom rada sa pathovima se također koristi GPU za prikaz, pa su linije vidno preciznije.

Tu nije kraj listi mnogobrojnih sitnih dorada. CS4 radi pametniji blending layera, te automatski blending fotki različitih fokalnih dužina i ekspozicije, radi dobijanja savršene fotke. Dorađene su Dodge, Burn i Sponge alatke koje čuvaju više detalja prilikom kolor korekcija, te su poboljšane i mnoge druge postojeće funkcije, što ćete sigurno sami otkriti.

Bez sumnje, najveći naglasak kod ove verzije stavljen je na udobnost rada i efikasnost, te manje na novim kreativnim rješenjima. Ako koristite prošlu verziju, nema puno toga što ćete moći uraditi u CS4, a nećete moći u njoj. Pa ipak, cijena nadogradnje nije toliko visoka za profesionalce koji zarađuju od ovog programa, da bi bila neopravdana – posebno kada se uzme u obzir ciklus nadogradnje od otprilike 18 mjeseci. Veliki mamac je 64-bitna podrška, koja je po nama pod must. Kada je u pitanju puna verzija, možda se više isplati razmisliti o nekom Creative Suite paketu, ukoliko koristite i druge Adobe alate. Adobe je još jednom uradio odličan posao, a koliko će 3D funkcije zaživjeti ovaj put, ostaje da vidimo.