Digitalni fotoaparat Panasonic Lumix DMC-FX500

Kao i većina drugih proizvođača fotoaparata, Panasonic u svojoj Lumix liniji ima nekoliko serija. Pored dSLR i Super Zoom serija, FX označava stilske kompaktne modele. FX500 je jedan najsvježijih modela u ovoj seriji.
Kada prvi put pogledate ovaj aparat, nije teško pomisliti da se radi o još jednom manje-više uobičajenom kompaktu. Ipak, ovaj skladni ljepotan krije adute koje kod konkurencije rijetko susrećemo na jednom mjestu. Krenimo redom.
Volite li da vaš ljubimac, pored “hvatanja trenutaka”, još i lijepo izgleda, onda vas ovaj momak neće iznevjeriti. Vodilo se računa o izgledu, pa je pravougaono kućište u ovoj verziji crne boje (postoji još i siva izvedba), prednji dio je izrađen od brušenog aluminijuma, a zadnji od sjajne plastike. Nema suvišnih detalja, prilično je ravan, ne mnogo težak i prihvatljive debljine, tako da će se u džepu osjećati na “domaćem terenu”.

Cifra od 10 MP kod kompaktnih modela odavno je prevaziđena, no već i 5 MP bilo je dovoljno za većinu foto amatera. Ono što je interesantno kod Panasonica i njihovog CCD senzora je mogućnost korištenja bilo kojeg formata fotografije (4:3, 3:2 ili 16:9) bez odsijecanja iste, odnosno realna upotreba montiranog objektiva u svakom od tih formata, s tim da maksimalna megapikselaža varira od formata do formata: 10 MP za 4:3, 9 MP za 3:2 i 7,5 MP za 16:9.

U ovakvom, relativno tankom kućištu, integrisan je Leica objektiv sa 5x optičkim zumom, koji ima 35mm ekvivalent 25-125mm. To ga čini jednim od rijetkih kompaktnih modela sa širokougaonim objektivom. Upotrebljivost je odlična, pa fotkanje u zatvorenim prostorijama ili kreiranje lijepih pejsažnih prizora uhvaćenih široko, rezultira atraktivnim rezultatima.

Objektiv FX500 ima etiketu Mega I.O.S., što je za one koji ne znaju optička stabilizacija slike. Pojednostavljeno, to je ona tehnologija što daje bolje rezultate, za razliku od digitalne stabilizacije slike (pogledati INFO broj 124). Snimanje će uvijek za nekoliko stopa biti kraće od realne dužine eksponiranja, što kod fotografisanja iz ruke na dužim ekspozicijama itekako dolazi do izražaja.

LCD velike dijagonale od 3 inča (7,62 cm), nije običan, te pored toga što je predstavlja glavnu zamjenu za izbačeno optičko tražilo, osjetljiv je na dodir. Pohvaljujemo to što je zadržano i klasično navigaciono džojstik dugme uz nekoliko izvedenih tipki za brži pristup funkcijama. Moramo priznati da ovakva kombinacija kontrolisanja aparata, dijelom preko displeja, dijelom preko dugmadi, nije loša i neke stvari značajno olakšava i/ili ubrzava.

Displej je generalno dobrih karakteristika, brzog odziva i zadovoljavajuće vidljivosti pri jakim i slabim svjetlosnim uslovima, sa mogućnošću kontrolisanja jačine osvijetljenosti. Interesantan je High Angle mod, u kojem se značajno poveća osvijetljenost kako bi bio vidljiviji u uslovim kadriranja iz velikih uglova (fotkanje iznad glave, sa strane i sl.).

Kada smo kod kontrola i tipki, treba spomenuti Quick Menu, koja direktno poziva neke od funkcija kojima se najčešće pristupa. Nešto slično F-meniju kod Fujija. Pojednostavljeno je i klasično biranje modova snimanja, jer samo jedna tipka poziva ostale na displej – slijedi jedan “pick” prstom i željeni mod je aktiviran. Nema okretanja točkića i sličnih “manevara“, što je pravo olakšanje.

Iako se radi o kompaktnom modelu, FX500 nudi set naprednih mogućnosti. Naravno, pod ovim se podrazumijevaju tzv. kreativni modovi rada – Shutter/Aperure Priroity i Manual modovi, sa kojima će iskusniji fotografi imati više slobode. Rezultati promjene otvora blende ili brzine okidanja putem slidera prstom ili isporučenim stajlusom, odmah su uočljivi na displeju.

Među “pametne” mogućnosti spada zaključavanje fokusa i ekspozicije dodirivanjem bilo kojeg piksela na ekranu, što je jako zgodno kod čestih prekadriranja, čime se obezbjeđuje uvijek fokusiran i pravilno eksponiran objekat fotografisanja.

Automatski mod rada posjeduje pridjev Intelligent, što je Panasonic predstavio na prethodnicima ovog modela. iA mod prilikom nastajanja fotografije automatski određuje nekoliko aspekata, uključujući neke osnovne funkcije kao što su Scene modovi (Portrait, Landscape, Macro, Night Portrait i Night Scenery), ISO osjetljivost, prepoznavanje lica, stabilizacija slike i brzi auto fokus, tako da aparat u ovom modu automatski bira najpodesniji mod snimanja, zavisno od toga šta je ispred objektiva i kakvi su svjetlosni uslovi.

Napredne mogućnosti su okarakterisane još i mogućnošću promjene mjerenja svjetla i Burst modom koji na kompaktnim modelima, ali i ovdje, nikada nismo smatrali previše uspješnim.

Meniji su dobro organizovani, pregledni i jednostavni za korištenje. Pohranjivanje fotki moguće je samo u JPG formatu, sa nekoliko nivoa kompresije, a FX500 na raspolaganje daje 50 MB integrisane memorije (što je napredak u odnosu na konkurenciju) proširive sa SD/SDHC/MMC memorijskim karticama.

Kada smo nedavno u temi broja posvećenoj fotoaparatima napisali da je video mod jedna od sve češćih stavki koje se gledaju prilikom izbora fotoaparata, izgleda da su nam se misli poklopile sa Panasonic dizajnerima. Naime, ovaj model omogućava snimanje videa u HD rezoluciji, odnosno 1280 x 720 piskela sa 30 fps. Dodamo li da u ovom modu rade i stabilizacija slike i optičko zumiranje, definitivno u džepu imamo solidan mini camcorder. Quicktime MOV ima dobru kompresiju, ali računajte na to da ovaj mod bukvalno proždire memorijske megabajte (20 sek. = 60 MB).

Životni ciklus punjive Li-Ion baterije može se svrstati u neki prosjek, oko 200 snimaka, a taj broj puno će zavisiti od korištenja bljeskalice i uključene stabilizacije slike.

Ukupnim performansama FX500 smo bili veoma zadovoljni. Najbitnije je da je brz na autofokusu za jedan kompaktni model, te da daje dobar odziv na kontrolnu dugmad. Vjerovatno zbog zahtjevnijeg objektiva, zumiranje je nešto sporije, ali u granicama prihvatljivog. Ugrađena optika uvijek je davala potpuno oštre fotografije, a famozni purple fringing je gotovo potpuno eliminisan.

Procesor dobro obavlja posao, pa su fotke dobro eksponirane i uredno saturisane. FX500 se također dobro snalazi sa visokokontrastnim scenama, što je jedna od boljki jeftinijih fotoaparata, a i ugrađena bljeskalica daje dobru izbalansiranost osvjetljenja. Međutim, noisy CCD senzor je podbacio, pa su fotografije i pri dobrim svjetlosnim uslovima i najmanjoj ISO osjetljivosti bile vidno zrnaste. Jedina prava prepreka upotrebe ovakvih fotki je izrada većih formata (A4 i veći).

Zbog svoje bogate liste naprednih mogućnosti i tehnologija, te odličnog video moda, cijena aparata nije previše popularna. Ako vam kojim slučajem to ne predstavlja problem, ovo je pristojan izbor za nešto naprednijeg amatera.