Crysis Warhead

U jednoj od najsmjelijih izjava u zadnjih godinu dana, Crysis Warhead ću da uporedim sa genijalnim Portalom. U skoro svakoj krucijalnoj stavki dizajna pucačkih igara za PC, osim čiste, sirove originalnosti i vanserijskog humora, Crysis Warhead se može mjeriti sa Portalom. Warhead ne zahtijeva da imate instaliranog prethodnika, gotovo savršene je dužine (pet-šest sati), nema praznog hoda, praktično ne postoji nijedan suvišan detalj i apsolutno svaka stvar koja me je nervirala u originalu više ne postoji.

Portal sam spomenuo zato što je to u zadnje vrijeme bila jedna jedina single player FPS igra koja me nije “utušila“ i koja se nije pretvorila u neku vrstu “grinda“. Potpuno neočekivano, Warhead se također može pohvaliti istim kvalitetom. Nakon Portala, to je još jedan shooter od kojeg nisam očekivao apsolutno ništa, a koji me je zatim, mogu slobodno reći, oduševio.

Radi se o, od srca, pošteno urađenom i savršeno balansiranom paketu spektakularne akcije koji se može konzumirati u dvije ili tri prosječne sesije od po dva-tri sata. Materijala je upravo dovoljno da se ne osjećate zakinutim, ali ni, što je u zadnje vrijeme mnogo bitnije, prezasićeni beskrajnim nivoima koji su svrha sami sebi i iznosu na taksimetru. Kad se samo sjetim zadnje trećine originalnog Crysisa i kada je sagledam iz ove perspektive... Čak ni vanzemaljske vizualije ne mogu u potpunosti kompenzirati premor zbog razvučene radnje.

Elem, u Warheadu više niste Nomad, nego buldog-faca Brit Psycho. Vrlo brzo postaje jasno da taj nadimak nije dobio zbog nečije obijesti, nego ga je itekako zaradio. Radnja je paralelna onoj iz Crysisa i prati čime se bavio veseli cockney jalijaš nakon što je tim Raptor praktično razbijen. Za neupućene, tim Raptor je bio petočlana super-specijalna vojna jedinica američke vojske, opremljena prototipima nano-odijela koja vojnicima koji ih koriste daju gotovo nadljudske sposobnosti. Odijela im prije svega pružaju zaštitu, a mogu i da povećaju brzinu i snagu vojnika, kao i da ga učine nevidljivim na određeno vrijeme. Tim Raptor je poslat na ostrvo u Kineskom moru da bi vidjeli šta se desilo sa ekipom američkih arheologa koji su tražili pomoć i zaštitu od Korejanaca. Sjevernih!

Elem, oni koji su igrali Crysis znaju da su dva od pet članova Raptor tima vrlo brzo “zaplatila“ i pored super-konfekcije. Međutim, preostala trojica su se pokazala kao mnogo tvrđi orasi, a posebno vođa tima, Prophet, koji je sada zapravo jedini preostali član Raptora kojeg nismo imali zadovoljstvo direktno kontrolisati. Šteta, jer po dosadašnjem toku radnje izgleda da se on daleko najviše zabavljao...

Mora se raščistiti da Warhead ima sve karakteristike (dobrog) expansion packa, pa nemojte očekivati značajne promjene, bar što se tiče površinskog sloja. Ovo je i dalje onaj isti Crysis, ali lijepo podšišan, okupan i naučen finim manirima. Ono što pokušavam da kažem je da je monstruozni engine konačno optimiziran i da sada zaista radi kako treba. Na mom računaru sada praktično nema razlike u performansama između Crysis Warheada i starog Far Crya. Bez obzira na veličinu prostora ispred vas, bez obzira na broj neprijatelja, predmeta i objekata u okolini, sve se odvija zaista perfektno glatko. Ne znam šta su tačno uradili, ali znam da ako Crytekovci imaju išta u glavi, zagrijaće stolice i na osnovu ovih optimizacija napraviti patch za orginalni Crysis, koji bi tu igru bukvalno preporodio.

Zaista, ako ste imali makar i zrnce sumnje u to da li ćete imati problema sa pokretanjem i igranjem Warheada, kažem vam, opustite se. Ako ste uopšte bili u stanju da pokrenete originalnu igru, Warhead će vam sigurno raditi duplo bolje.
Ako spomenem da ćete u toku ove igre da se borite sa svim tipovima protivnika iz originala, kao i sa par novih, da se šunjate po džungli, razarate tropska odmarališta, stare rudnike, vojna postrojenja i aerodrom, vozite Hummere, APC-je i hoverkraft, vozite se na vozu i branite ga od napada sa svih strana, pržite se na suncu i smrzavate na minus 100 stepeni, pasti u zarobljeništvo pa pobjeći, pridružiti se drugom super-specijalnom timu i izgubiti ih, a većinu toga u društvu i uz pomoć svog starog prijatelja, mahnitog i frustriranog, ali požrtvovanog pilota O’Neala, teško je povjerovati da se Warhead gotovo nikako ne može razvući na više od nekih pet sati.

Ali, to je veoma slatkih i ispunjenih pet sati, vjerujte mi. Pored vrhunske optimizacije, koja sada omogućava da Warhead stvarno sasvim dobro radi na mašinama koje su po svim mjerilima prosječne, popravljene su još mnoge stvari. Sjećate li se neopisivo iritantne otpornosti Korejanaca iz Crysisa? Eh, toga više nema. Sada su mnogo podložniji pogocima u glavu, a pašće i ako ih u torzo sprašite kratkim rafalom, što je zaista potpuno razumno i ni na koji način ne umanjuje vrijednost igre niti vještinu potrebnu da biste napredovali. Sve što je Crytek time postigao je umanjenje frustracije, jer iako su im smanjili otpornost, popravili su im vještačku inteligenciju, pa se sada (u većini slučajeva), Korejanci bolje čuvaju, koriste zaklone i bočne udare.

Vrhunska fizika i pirotehnika su i dalje tu, a devastacija koju u rekordnom roku možete napraviti nekim od jačih oružja, kao što su PAM-ovi fiksirani na nekim APC-ima je jednostavno ushićujuća. Još jedna stvar koja je poboljšana je ponašanje i upravljivost vozila. Ona sada daju osjećaj težine i inertnosti koji je puno realniji od ponekad raspašoj poskakivanja iz originala.

Uglavnom, ako do sada nekim čudom nije jasno, Crysis Warhead je “obavezno štivo“ za sve ljubitelje vrhunskog FPS ugođaja. Eliminisane su praktično sve slabosti originala, dobre stvari su zadržane i naglašene, priča je približno istog nivoa kao ona na koju se nadovezuje, pa se Warheadu stvarno nema šta zamjeriti. Devetka ko kuća. Još da vidimo šta će Prophet napraviti u nastavku...