Prenosiva igraća konzola Nintendo DSlite

S obzirom da je Nintendo DS Lite već duže vrijeme u prodaji, ne trebate čekati kraj teksta na zaključak. Enormne cifre prodaje i profita već i same govore da je Nintendo “ub’o“ sa DS-om. Uspjeh je još impresivniji kada znamo da je na tržištu istovremeno i Sony PSP, uređaj koji je tehnološki opremljeniji, ali su prodajni rezultati za red veličine ispod DS-a. Ovo se ipak ne može smatrati srećom – Nintendo je praktično “izmislio” tržište prenosnih konzola na kojem su i do sada vladale razne varijante Gameboya.

Prvi Gameboy se na tržištu pojavio ‘89. godine, te se u startu prodavao sa Tetrisom – očekivalo se (ispravno) da će jednostavne logičke igre biti najzaraznije. Uređaj je postigao neočekivan uspjeh, te ga nijedan konkurent nije uspio skinuti s trona. Čelnici Nintenda su bili u pravu, Tetris je bio prava killer aplikacija, pa se Gameboy često kupovao samo zbog Tetrisa. Vremenom je tu nastalo još nekoliko uspješnih franšiza koje su samo učvrstile poziciju Gameboya, dok je u sam uređaj nekoliko puta osvježen (boljim ekranom, jačim hardverom i sl.), no osnovna formula se nije mijenjala.

Sve dok se nije pojavio DS! DS je skraćenica od DualScreen, što se u ovom slučaju odnosi na dva ekrana, no ne bilo kakva – jedan od njih je osjetljiv na dodir. Hardverska osnova DS-a nije posebno jaka niti se može pohvaliti nekim naročitim multimedijalnim mogućnostima, ali igre, zahvaljujući ekranu osjetljivom na dodir i mikrofonu, mogu biti zaista drugačije, te je to očito faktor koji prodaje ovaj uređaj. Tokom našeg testiranja smo tražili baš taj “faktor X“ koji je DS učinio mega-popularnim.

Iako smo u glavi imali puno drugačije ideje kako bi se ekran osjetljiv na dodir mogao iskoristiti, ovdje je on iskorišten na sasvim drugi način. DS je preklopni uređaj koji na prvi pogled više izgleda kao kutija za rumenilo, nego kao igraća konzola. Nakon otvaranja, na gornjoj strani je “obični“, ali izuzetno svijetao ekran, dok je donji “pride” osjetljiv na dodir (istih karakteristika). Na uobičajenim mjestima su nezaobilazni D-pad i četiri tipke za kontrolu u igrama, te još Select i Start tipke, koje prate sve Nintendo konzole. Sa zadnje strane se nalaze još dvije “shoulder” tipke elegantno upakovano u linije uređaja. Ispod gornjeg ekrana je mikrofon, a pored njega odlični stereo zvučnici. Sa strana ćemo naći još stylus, prekidač za uključivanje, glasnoću, te konektori za punjač i slušalice.

Sa stražnje strane postoji slot za kartice, na kojima dolaze igre – one su nestandardnog formata, što bi piratima trebalo znatno otežati posao, a ostavljen je i slot za stare GBA igre. Ove kartice su jedna od rijetkih mana ovog uređaja – iako ne znamo tačne tehničke podatke (neka vrsta memorijske kartice, pretpostavljamo), kapacitet im nije veliki, tako da neke igre dolaze na više kartica – što je, kada te igre ne instalirate, nego ih stalno pokrećete sa kartica, prilična gnjavaža.

Prije nego što se posvetimo igrama koje su dostupne za DS, spomenimo ugrađeni softver, odnosno njegov operativni sistem. On nudi sat i kalendar (može se koristiti kao alarm), chat room (sa drugim vlasnicima DS-a) i sl. Podešavanje sata i alarma su najkomplikovanije stvari koje ovdje možete uraditi, što govori o jednostavnosti uređaja. Najviše nam se svidjela mogućnost da jednostavnim preklapanjem uređaja idete u sleep mod. Iako su vlasnici laptopa na ovo navikli, ovdje to (pomalo neočekivano) super radi i vrlo je korisno – pauza koja ne troši bateriju je stvar koja ovakvim uređajima drugih proizvođača izuzetno fali.

Miks dostupnih igraćih naslova (u inostranstvu i kod nas) se uglavnom sastoji od jednostavnijih igara koje ne traže puno vremena. Ima tu logičkih igara, arkada, jednostavnih simulacija vožnje i sl. Nedavno se čak pojavio i FPS i prvi komentari navode da upravljanje sa D-padom i touchscreenom u FPS-u prilično dobro funkcioniše. Očekivano, i pored rijetkih FPS-ova i strategija (uglavnom Sim naslova), u ponudi za DS preovladavaju jednostavne (i zarazne) logičke igre ili pak arkade koje su mahom namijenjene mlađoj publici.

Asortiman igara koje smo dobili uz testni DS je ovo odražavao – sve su imale oznaku 3+ (što je u svijetu računarskih igara rijetkost). Nimalo iznenađujuće, Nintendo koristi svoje marke maksimalno, pa je skoro pola igara za DS posvećeno vodoinstalateru Mariu. On vozi karting, bori se protiv Donkey Konga za djevojku putem igračaka, ili jednostavno skače sa zida na zid. Ali, dok Nintendo računa na ovakve naslove za dizanje prodaje zahvaljujući poznatim igraćim junacima, logičke smicalice su tek pravi killer naslovi! Oni vas uspijevaju navući i demonstrirati pravu moć integrisanog ekrana osjetljivog na dodir.

Softver koji je vašeg autora najviše zabavio je Nintendogs – vaš virtuelni pas. Dovoljno je u početku odabrati pasminu i zajednički život započinje. Odmah u tutorialu psu dajete ime (koje on pamti i poslije se odaziva na njega zahvaljujući ugrađenom mikrofonu), te ga tapšete nakon uspješno izvršene komande. Okolnim posmatračima ćete sigurno izgledati čudno kada počnete komunicirati sa konzolom i maziti je, ali je nevjerovatno koliko će vam poslije biti zabavno igrati se s psom, trenirati ga, voditi na izložbe i sl. Baš ovdje dolazi do izražaja sva genijalnost DS koncepta. DS prepoznaje vaše pokrete prstom (tapšanje, tjeranje da sjedi i sl. – čak i puhanje balona) i glasovne naredbe, uz maksimalnu prirodnost. Također, u igrama se touchscreen pokazao kao odlična stvar – tapkanje stylusom u Mariovoj varijanti Lemmingsa je intuitivnije i efikasnije nego upotreba miša u istoj situaciji. Samo treba vremena da to “sjedne” ljudima koji su navikli na računar.

Očito je da je Nintendo DS namijenjen mlađoj publici – skoro sav softver je preporučen za uzrast od tri godine, a i sve igre su uglavnom jednostavnije. Tokom našeg kratkog druženja, “faktor X” smo našli tamo gdje smo to najmanje očekivali – karting, arkade i slične igre ostavljaju dojam kao i na drugim uređajima, no kad neko uspije iskoristiti touchscreen, rezultat je: nevjerovatna zaraza. Tome u prilog ide i tehnološki dobro riješena konzola – sleep mod je vjerovatno najbitnija sitnica, a treba spomenuti i osjećaj da jednostavno “sve radi”. Nikad nikakvih problema, sve je tačno kako treba da bude. Za prenosni uređaj, bitna karakteristika karakteristika je izdržljiva baterija. Iako je integrisana u uređaj, te se ne može izvaditi, osam sati autonomije je vrlo respektabilan rezultat, pogotovo kada se uzme u obzir da su integrisani zvučnici poprilično jaki, te da baterija napaja dva ekrana.

Iako nas čudi nedostatak bilo multimedijalnih mogućnosti (MP3 player, pa čak i video player padaju prvi na pamet, a Opera browser se može kupiti) ili kakvog čitača za neki univerzalni format (USB ili neke memorijske kartice), Nintendova filozofija je očito “napravi stvar za jednu namjenu, i to dobro”, što je očito u slučaju DS-a, ali i Wiija. U očekivanju nekih složenijih naslova, DS možemo preporučiti više mlađima nego starijima – njima MP3 i slični dodaci neće previše faliti, a DS će im ponuditi gomilu zabave. To ne znači da se i poneko stariji neće “navući“, Nintendogs su najbolji primjer (trenutno najprodavaniji naslov). Situacija će se sigurno popravljati u budućnosti, kako tvorci igara počnu smišljati bolje načine za iskorištenje ekrana osjetljivog na dodir. Prava mana (pogotovo za bh. tržište) je visoka cijena igara – u prosjeku 70 – 80 KM će većini ipak biti previše, te će se malo ko moći pohvaliti većom bibliotekom igara.

Nije sve u MHz
Hardverske specifikacije DS-a nisu ništa posebno i još jednom pokazuju kako se s pametnim programiranjem svašta može postići. Razlika u snazi između DS-a i DS Litea nema, no procesor se izrađuje preciznijom tehnologijom proizvodnje, što znači manju potrošnju energije, a i ugrađena baterija je jača. Sa najmanjim stepenom osvijetljenosti ekrana, DS Lite je sposoban “izgurati“ preko 15 sati, a naš prosjek je bio oko osam (sa dosta glasnim zvukom i najvećim stepenom osvijetljenosti).
Na tržištu je i nekoliko dodataka. Rumble Pak će dodati force feedback mogućnosti DS-u, Opera postoji u verziji za DS, a postoji i WiFi USB konektor koji će u kombinaciji sa PC-jem spojenim na Internet omogućiti petorici DS-ova spajanje na Nintendove online servise.

Nintendogs
Kada se nešto opisuje kao simulacija ljubimaca, teško je znati šta očekivati. Ovdje riječi “elektronski ljubimac“ dobivaju potpuno novi smisao. Vašeg Nintendo psa ćete maziti, hraniti, paziti, učiti novim trikovima... Ali, dok je ljubimac virtuelni, način na koji ga trenirate i pazite je pravi – prvo ćete ga naučiti da se odaziva na ime, nakon toga da reaguje na komande i radi svakakve trikove. Nakon toga ga nagrađujete tapšanjem, igrate se s njim sa loptom, balonima...

Mario svuda
Među najprodavanijim igrama nekoliko ih je sa čuvenim Mariom. U New Super Mario Bros opet spašavamo princezu u poznatom stilu – platforma koja se kreće sa strane je poznata formula koja očito i dalje pali. Super Mario 64 DS je remake stare igre koji u ovom slučaju koristi nove grafičke mogućnosti, te donosi nove likove, nivoe, mini igre i još ponešto. Mario vs. Donkey Kong 2: March of the Minis je nastavak stare igre koja najviše podsjeća na Lemmingse – više malih Maria treba dovesti do izlaza. Mario Kart DS je trka sa svim poznatim likovima iz svih Mario serija koja se ne može pohvaliti realnom fizikom, ali može zanimljivim oružjima koja pomažu za osvajanje prvog mjesta.

WarioWare: Touched!
Ovo je još jedna od killer aplikacija za koju se navodi da je jedna od najboljih u iskorištavanju DS-ovih mogućnosti i igre stylusom. Wario Ware je skupina raznih mini igara koje se “bacaju“ na igrača sve većom brzinom. Započinjete sa jednostavnim zadacima poput pucanja balona ili češanja majmunovih leđa, no kada te zadatke počnete dobivati jedan za drugim sa sve manjim vremenom, a sve radi ostvarivanja jednog cilja, situacija se komplikuje. To postaje još zanimljivije kada za neke zadatke morate koristiti glas (tj. ugrađeni mikrofon), a za druge potpuno različite pokrete rukom na ekranu. Ovo je još jedna igra koja daje maksimalnu zabavu u minimalnom vremenu.

The Legend of Zelda: Phantom Hourglass
Još jedna od popularnih Nintendo likova, Legenda o Zeldi se nastavlja i na DS-u. I dalje je u pitanju 3D akcija/avantura, gdje se vaš lik zove Link, te ćete mu pomoću u istraživanju svijeta i traženju novih saveznika i oružja u svojoj borbi da spasi voljenu Tetru i pobijedi zlog Belluma. Pored istraživanja i borbe, upravljati ćete brodom i na moru napadati neprijatelje. Zelda se smatra primjerom kako napraviti dobre kontrole akcijske igre sa ekranom osjetljivim na dodir i stylusom.